Loš filmski odgoj

Kad sam počela pisati ovaj post, htjela sam ga nazvati Indie filmovi koji su obilježili moje odrastanje, ali popis se ipak proširio, za početak na puno veće filmsko razdoblje, zatim na raznoliku estetiku i mnoge žanrove. Dok sam razmišljala o filmovima koje bih uvrstila u ovaj popis, nisam uzimala u obzir filmove koji su mi se svidjeli kad sam o tome mogla svjesno i analitički odlučivati, odabrala sam one filmove koji su se usjekli u emotivnu memoriju, ostavili neke daleke slike koje su se u međuvremenu stopile s mojim pravim sjećanjima. Želja mi je bila iz tog sita sjećanja povaditi emocije, pokušati se prisjetiti što me zapravo toliko dirnulo u tim filmovima.

“Do I dare

Disturb the universe?

In a minute there is time

For decisions and revisions which a minute will reverse.”

J. Alfred Prufrock

Prošlost se uvijek čini moćnijom od sadašnjosti, čak nekako stvarnijom, snažnijom, proživljenijom, iako je u tom trenutku vjerojatno bila jednako neprisutna kao i ovaj trenutak koji osjećam dok ovo pišem. Onaj famozni carpe diem. Carpe diem doživimo tek u budućnosti u odnosu na taj daleki trenutak koji nam se sada čini nježan, stvaran, dubok i iskren. Možda na neki način kroz ovu analizu filmova uspijem otkriti kako su neki od tih filmova formirali moja razmišljanja. Poznaješ li bolje osobu ako otkriješ koje je filmove gledala u djetinjstvu?! Kao što je rekao Spinoza ‘If you want the present to be different from the past, study the past.’

Notable mensions ili na lijepom našem- još neki filmovi vrijedni spomena svakako bi bili – Donnie Darko, Pulp Fiction, La Dolce vita, Matrix, Rekvijem za snove, Klub boraca, American Beauty…Nabrajala bih do prekosutra. Zanimljivo je bilo to vrijeme dok smo gledali filmove na HRT-u čak i prije vremena dial up pristupa internetu pa se godinama nakon toga nismo mogli sjetiti naziva filma. I onda se napokon pojavio IMDB  s naprednom tražilicom po žanrovima, glumcima, nazivima i ono najvažnije – po radnji i ključnim riječima (plot i keywords).

1. True Romance

True-Romance5
True Romance 1993.

“I had to come all the way from the highways and byways of Tallahassee, Florida to Motor City, Detroit to find my true love. If you gave me a million years to ponder, I would never have guessed that true romance and Detroit would ever go together.”

Ne sjećam se da sam bila zaljubljena kad sam prvi put gledala True Romance, ni sretno ni nesretno. Gledala sam ga u 6. razredu osnovne, otprilike 7 godina nakon što je snimljen i prikazan po prvi puta. Twinsi su još ponosno stajali u Velikoj jabuci, već su se počela rađati djeca Z generacije,  a ja – nerazmaženi milenijalac sam imala prvi mobitel – crveni, preklopni Alcatel. Možda sam se upravo tada zaljubila u Tarantina i njegov mozak (i u simpatične, malo krive i izbačene zube Patricie Arquette), Pulp Fiction sam pogledala tek godinu kasnije. Taj dan nisam išla u školu, možda je bila nedjelja ili sam bila bolesna. Rastegnula sam kauč u dnevnom boravku i pokrivena dekicom očarano buljila u Clarencea i Alabamu koji su u prvih pet minuta uspjeli otići na dejt, zaljubiti se, poseksati i oženiti. Meni se sve to dogodilo tek malo kasnije (još uvijek bez ženidbe). Već mi je tada kao jednom sapiosexualcu bilo čudno da se Clarence koji voli kung fu filmove, Elvisa Presleyja i zna sve o pop kulturi napali na plavušu, tuku koja nije pročitala ni jednu knjigu. Nema veze, kompenzira ona to nekim drugim kvalitetama u filmu (ne onima na koje ste pomislili). Clarence je dosta visoko postavio ljestvicu mog princa na bijelom konju 🙂

 

I dan danas kad čujem soundtrack, tu melodiju koja se pojavljuje odmah u uvodnoj špici filma miješajući se sa zvukovima grada, nešto se u meni uzbudi. Ne znam točno kako nazvati tu emociju, ali neka srećica me obuzme.  Tako jednostavna melodija, kao neki pling plong, zvuči kao one glazbene kutijice na navijanje, ali najjednostavnije stvari su obično i najbolje. Morala sam je tu zakeljiti da je svi čuju ❤

 

2. Sunset Boulevard

sunset-boulevard-billy-wilder_19
Sunset Boulevard 1950.

Djeca uvijek bježe od art filmova, osobito onih crno-bijelih. Bilo je to jednog jesenskog sunčanog popodneva prije otprilike 14 godina, sjećam se da je terasa bila puna žutog lišća, a sunce je polako zalazilo. Na HRT-u je išao zadnji blok PP-a prije početka filma, a tata mi je rekao da ga obavezno moram pogledati. Sjedili smo na mucastom bijelom tepihu i jeli Milku. Na ekranu se pojavio prepoznatljivi krug od zvijezdica Paramount picture studija. Film je proglašen jednim od 100 najboljih američkih filmova 20. stoljeća. Čudesna Gloria Swanson u ulozi Norme Desmond, ostarjele dive nijemog filma koja pokušava oživjeti karijeru – u filmu izgovara poznato retoričko pitanje: The stars are ageless, aren’t they? Nažalost, ta Normina pretpostavka nikada nije vrijedila, ni u stvarnom ni u filmskom svijetu. Gnjavite djecu da gledaju ‘dosadne/art’ filmove da ne bi izrasli u debile. Hvala tata ❤

 

 

 

3. The Godfather

don vito1
The Godfather 1972.

“Only don’t tell me that you’re innocent. Because it insults my intelligence and it makes me very angry.”

Mnogo je kultnih scena u Kumu, većina ljudi će reći da se sjećaju krvave konjske glave u krevetu filmskog producenta, neke od epskih fešti obitelji Corleone – Connienog vjenčanja ili pogreba Don Vita koji je bio skoro veći od Titovog. Ali nijedna od spomenutih scena me nije dirnula kao scena smrti Don Vita Corleonea kojega u prvom dijelu maestralno utjelovljuje Marlon Brando. Don Vito se u vrtu svoje vile igra s malenim unučićem koji u filmu ima možda dvije-tri godine, zajedno zalijevaju paradajze (ne znam zašto sam se sjećala da su bila drva mandarina) i Don Vito malenog plaši lažnim zubima dok proizvodi zvukove monstruma i trči za njim među gredicama. Don Vito od zapuhanosti doživljava infarkt i umire na zemlji pred djetetom. Ovako opisana scena zvuči strašnije nego što zaista jest, ja sam ju doživjela kao dirljivi međugeneracijski trenutak, kao najdivniji mogući odlazak čovjeka koji je sve postigao u životu i umro prirodnom smrću (ne propucan sačmaricom kao neki gangster).

Obožavam sve nastavke Kuma, čak i treći dio koji nije toliko oduševio kritiku. Meni su Sofia Coppola (Mary Corleone) i mladi Andy Garcia (Vincent Macini) bili preseksi par dok onako zajedno napaljenim prstima mijese domaće njoke u žaru zabranjene ljubavi.

 

 

 

4. La mala educación

la mala education
La mala educación 2004.

Ispisala sam se s vjeronauka u školi još puno prije no što je Pedro Almodóvar snimio jedan od svojih po meni najboljih filmova Loš odgoj. Bio je to vrlo potresan i iskren film o zlostavljanju katoličkih svećenika puno prije no što su mnoge crkvene afere isplivale na površinu, a ameri snimili Spotlight. Bio je to i moj prvi susret s temom transseksualnosti. Sestra i ja smo se tada zaljubile u Gaela Garcíu Bernala i činio nam se tako predivan i nedostižan. U  međuvremenu se štošta promijenilo, sestra je u Veneciji Gaela upoznala uživo, čak joj se malo i nabacivao (blago njoj.)

 

 

5. The Fifth element

peti element cover
The Fifth element 1997.

Provjerena formula za dobitnu kombinaciju, pravi SF holivudski blockbuster iz kuhinje Luca Bessona s najboljim castom glumaca u tom trenutku na sceni. Ništa od toga nije bilo bitno tada osmogodišnjoj meni. To je vjerojatno bio prvi znanstveno-fantastični film koji sam pogledala od trenutka kad sam uvježbala na vrijeme pročitati sve titlove. Sjećam se dive Plavalaguna koja me najviše dirnula svojim gracioznim pokretima i posljednjom izvedbom prije smrti – nježnom, melankoličnom melodijom opere na talijanskom ‘Il dolce suono mi colpì di sua voce!’ – i zaista bi milozvučan glas. Puno godina kasnije sam tek saznala zašto Plavalaguna (kao djetetu mi uopće nije zapelo za oko da je to ime na hrvatskom). Naime, naziv je referenca na još jedan divan film – Blue Lagoon iz 1991. u kojem također glumi Milla Jovovich. Valjda je Lucu Bessonu ponestalo inspiracije za naziv pa se Milica dosjetila prevesti naziv filma na srpski/hrvatski. Milica Jovović, samoprozvana Milla Jovovich, kada je glumila Leeloo imala je po mojoj računici 22 godine, a njena vrlo uvjerljiva nevina naivnost u filmu vjerojatno je zaista i bila mladenačka neiskvarenost koja u holivudu brzo hlapi.

 

 

Odlika Petog elementa definitivno nisu bili dijalozi, ali svatko je zapamtio Brucea Willisa u ulozi Korbena Dallasa kako izgovara: Anyone else want to negociate?! Nakon što u pucačini koje se ne bi posramili Steven Segal i Liam Neeson u kombinaciji, Korben sam poubija par desetaka zlikovaca.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s